Sveti Nikola – stub vjere i tradicije u pravoslavnim domovima

Svet

Slava Svetog Nikole obilježava se 19. decembra po novom kalendaru, u vrijeme Božićnog posta, zbog čega je neraskidivo povezana s uzdržanjem, skromnošću i unutrašnjim mirom. Trpeza je posna, ali bogata simbolikom – naglasak nije na raskoši, već na zahvalnosti, molitvi i sabranosti.

U domovima koji slave Nikoljdan tog dana se, prema narodnom vjerovanju, izbjegavaju teški poslovi i rasprave. Smatra se da kuća treba da bude ispunjena mirom, jer Sveti Nikola važi za zaštitnika doma, putnika, djece, siromašnih i svih koji su u nevolji. Mnogi vjeruju da način na koji se slava proslavi utiče na blagostanje porodice tokom cijele godine.


Život Svetog Nikole – od bogatstva do služenja ljudima

Sveti Nikola rođen je u 4. vijeku u gradu Patari, na području današnje Turske, u imućnoj hrišćanskoj porodici. Već od najranijeg djetinjstva pokazivao je snažnu sklonost ka vjeri i duhovnom životu. Pod uticajem svog strica, episkopa, rano je uveden u crkvenu službu.

Njegovo ime, Nikolaj, u prevodu znači „pobjednik naroda“, što su mnogi kasnije tumačili kao nagovještaj njegove životne misije. Nakon smrti roditelja, odrekao se velikog bogatstva i podijelio ga siromašnima, čime je stekao glas čovjeka koji je potpuno posvećen pomoći drugima.

Iako je mogao da vodi miran i povučen život, crkveno predanje navodi da je osjetio poziv da se vrati među ljude i služi zajednici.


Arhiepiskop Mire i borac za pravdu

Izabran je za arhiepiskopa Mire u Likiji, gdje je ostavio dubok trag. Njegova služba odvijala se u periodu progona hrišćana, zbog čega je bio zatvaran i mučen. Ipak, ostao je nepokolebljiv u vjeri, što ga je u narodu učinilo simbolom hrabrosti, pravde i istine.

Prema crkvenom predanju, učestvovao je i na Prvom vaseljenskom saboru u Nikeji, gdje se suprotstavio jeresi. Iako je zbog svoje burne reakcije privremeno udaljen, tradicija bilježi da je istina na kraju bila na njegovoj strani, dodatno učvrstivši vjerovanje da Sveti Nikola nikada ne ćuti pred nepravdom.


Smrt, mošti i narodno poštovanje

Sveti Nikola preminuo je u dubokoj starosti. Njegov dan upokojenja obilježava se kao veliki praznik, a njegove mošti vijekovima su bile mjesto molitve i nade. Njihov prenos u italijanski grad Bari u 11. vijeku obilježava se posebnim praznikom u maju.

Na ikonama je Sveti Nikola prikazan kao dostojanstven episkop, blagog pogleda, s gestom koji simbolizuje zaštitu i darivanje.


Sveti Nikola u narodnom predanju

U narodnim pričama širom Srbije i regiona često se pominju čuda pripisana Svetom Nikoli. Jedno od najpoznatijih vezuje se za kralja Stefana Dečanskog, kome je, prema predanju, molitva ovom svetitelju pomogla da povrati vid. Ovakve priče dodatno su učvrstile njegov status kao sveca kome se ljudi obraćaju u trenucima bolesti, tuge i beznađa.


Zaključak: Slava koja povezuje vjeru i porodicu

Kako ističu teolozi i zapisi Srpske pravoslavne crkve, Sveti Nikola je jedan od najpoštovanijih svetitelja među Srbima, ne samo kao krsna slava, već i kao opšti zaštitnik naroda. Njegova popularnost proističe iz spoja istorijskih činjenica i snažnog narodnog predanja koje ga prikazuje kao bliskog, pravednog i milosrdnog sveca.

Nikoljdan danas nije samo običaj – to je živi podsjetnik na vrijednosti solidarnosti, skromnosti i vjere, koje povezuju prošlost i sadašnjost i okupljaju porodicu oko zajedničke trpeze i molitve.

dan