Sveti Nikola jedan je od najpoštovanijih svetaca u srpskoj tradiciji i krsna slava koju obilježava veliki broj domaćinstava širom Srbije i regiona. Njegovo ime neraskidivo je vezano za vjeru, milosrđe i pomaganje drugima, zbog čega se Nikoljdan smatra jednim od najznačajnijih porodičnih praznika u pravoslavnom kalendaru.
U srpskom narodu odavno se prenosi izreka da polovina zemlje slavi Svetog Nikolu, dok druga polovina tog dana ide u goste. Ova rečenica najbolje oslikava koliko je ovaj praznik duboko ukorijenjen u narodnoj svijesti. U Srbiji je Svetom Nikoli posvećeno više od šest stotina crkava i manastira, što dodatno govori o njegovom značaju i poštovanju koje uživa kroz vijekove.
Svetac univerzalne dobrote
U pravoslavnoj tradiciji Sveti Nikola se smatra velikim čudotvorcem i zaštitnikom putnika, moreplovaca, siromašnih, zatvorenika i svih koji se nalaze u nevolji. U katoličkom svijetu poznat je kao svetac koji brine o ljudima, naročito o djeci. Upravo ta univerzalna poruka dobrote i brige za bližnje učinila je da se Sveti Nikola poštuje širom svijeta, bez obzira na granice i razlike u vjeri.
Njegov lik i djela prevazilaze okvire jednog naroda, ali se na ovim prostorima slave s posebnom emocijom i dubokim poštovanjem, kao dio porodičnog identiteta.
Život Svetog Nikole – od bogatstva do služenja drugima
Prema crkvenim zapisima, Sveti Nikola rođen je krajem trećeg vijeka u Patari, grčkoj koloniji u oblasti Likije. Odrastao je u imućnoj, ali duboko pobožnoj porodici, što je snažno oblikovalo njegov životni put. Već u ranoj mladosti pokazivao je izuzetnu privrženost vjeri, molitvi i učenju Svetog pisma.
Nakon smrti roditelja, Nikola je nasljedstvo iskoristio kako bi pomagao siromašnima i onima u potrebi. Svoja dobra djela činio je tiho i nenametljivo, bez želje za pohvalama ili priznanjem. Upravo zbog takvog ponašanja stekao je veliko poštovanje među narodom.
Kasnije je postao sveštenik, a potom i arhiepiskop grada Mire, gdje je neumorno radio na jačanju hrišćanske vjere i brizi o svojoj pastvi.
Progoni, smrt i trajno poštovanje
Tokom progona hrišćana u vrijeme cara Dioklecijana, Sveti Nikola bio je zatvoren i proganjan zbog svoje vjere. Slobodu je dočekao tek za vladavine cara Konstantina. Umro je prirodnom smrću sredinom četvrtog vijeka.
Njegove mošti su vijekovima kasnije prenesene u italijanski grad Bari, gdje se i danas čuvaju. Kult Svetog Nikole s vremenom nije slabio – naprotiv, postajao je sve snažniji, posebno među pravoslavnim narodima.
Običaji vezani za Nikoljdan u Srbiji
U Srbiji se uz slavu Svetog Nikole vezuje niz običaja koji se razlikuju od kraja do kraja, ali im je zajedničko okupljanje porodice, molitva i poštovanje tradicije. Kako Nikoljdan pada u vrijeme Božićnog posta, trpeza je posna, ali bogata simbolikom.
Jedan od čestih običaja jeste sijanje božićne pšenice, koja simbolizuje novi početak, napredak i blagostanje. Pšenica se sije nekoliko dana prije Božića kako bi do tog praznika bila zelena i bujna.
U nekim krajevima sačuvan je i običaj darivanja djece. Nekada su to bili skromni pokloni poput voća, oraha ili domaćih kolača, dok se danas darovi prilagođavaju savremenom vremenu. Suština običaja ostaje ista – podsjećanje na dobrotu, poslušnost i nesebičnost.
Posebno mjesto zauzima poštovanje Svetog Nikole među mornarima i lađarima, koji ga smatraju svojim zaštitnikom. Na taj dan, gdje god da se nalaze, upućuju molitve svecu i simbolično prekidaju plovidbu.
Zaključak: Slava koja čuva vrijednosti
Prema zapisima domaćih etnologa, istoričara i crkvenih izvora, slava Svetog Nikole predstavlja spoj vjere, porodične tradicije i narodnih običaja koji su se oblikovali kroz vijekove. Srpska pravoslavna crkva često podsjeća da je suština slave u molitvi, gostoprimstvu i pomaganju drugima, a ne u raskoši trpeze.
Sveti Nikola i danas ostaje jedan od najvažnijih stubova porodične i duhovne kulture u Srbiji. Njegov praznik podsjeća da se istinske vrijednosti ne mijenjaju s vremenom – vjera, dobrota i briga za bližnje ostaju temelj zajedništva i identiteta jednog naroda.
