Božićni post počinje 28. novembra i traje četrdeset dana, sve do praznika Rođenja Hristovog. U tradiciji pravoslavlja ovo je period pripreme za jedan od najradosnijih dana u godini. Iako se post najčešće povezuje s uzdržavanjem od mrsne hrane, njegovo pravo značenje je mnogo dublje. Post je vrijeme u kojem se čovjek okreće smirenju, unutrašnjem miru i preispitivanju vlastitih misli i djela.
Patrijarh Pavle je često naglašavao da je suština posta u duhovnoj promjeni. Govorio je da post vodi smirenju i da čovjeka uči razlikovanju dobra od onoga što mu šteti. Tjelesno uzdržanje ima smisla samo ako ga prati unutrašnji rad na sebi, na karakteru i odnosima s drugima.
U nastavku donosimo tri najčešća duhovna posrnuća tokom posta, na koja je patrijarh Pavle posebno upozoravao.
1. Gordost
Gordost se smatra najopasnijim posrnućem u periodu posta. Kada čovjek počne da se osjeća duhovno superiornim, post gubi svoju svrhu. Smisao posta nije dokazivanje pred drugima niti sticanje osjećaja moralne nadmoći.
Tokom posta posebno treba izbjegavati negativne misli i ponašanja kao što su ogovaranje, zavist, mržnja, pohlepa i neprijateljstvo. I sama misao koja nas udaljava od dobra utiče na duševni mir. Post nas poziva na tiho, nenametljivo i iskreno preispitivanje, bez osude i bez upoređivanja s drugima.
2. Prejedanje i pretjerivanje u hrani
Iako se tokom posta izbjegava mrsna hrana, mnogi prave suprotnu grešku: pretjerivanje u posnim jelima. Raskošne trpeze, obilje kolača i teška posna jela jednako udaljavaju čovjeka od svrhe posta kao i potpuno neuzdržavanje.
Post podrazumijeva umjerenost, jednostavnost i zahvalnost. Nije cilj zamijeniti mrsnu hranu jednako obilnim poslasticama, već vježbati unutrašnju disciplinu. Prejedanje, bez obzira na vrstu hrane, smatra se lošom navikom koja slabi duhovnu budnost.
3. Nepoštovanje posta i samovoljno odstupanje
U pravoslavnoj tradiciji postoji pravilo da se od posta može razriješiti jedino po blagoslovu, iz opravdanih razloga. Samovoljno napuštanje posta ili svjesno ignorisanje njegovog značenja smatra se posrnućem, posebno tokom crkvenih praznika i porodičnih slava.
Post nije namet i nije teret. Njegova svrha je da omekša srce, otvori čovjeka prema dobroti i pripremi ga za duhovnu radost. Odricanje i trud nisu važni sami po sebi, već zbog promjene koju unose u čovjekov život.
Post i priprema za Svetu Tajnu Pričešća
Patrijarh Pavle je podsjećao da su se hrišćani nekada pričešćivali često, ali uvijek uz ozbiljnu duhovnu pripremu. Post je samo jedan dio pripreme. Da bi pristupanje Pričešću bilo dostojno, potrebno je njegovati:
- čistotu srca
- mir i pomirenje s ljudima
- izbjegavanje grijeha
- iskrenu molitvu
- poznavanje osnovnih istina vjere
- pokajanje i unutrašnju sabranost
Niti pretjerano rijetko, niti mehaničko pričešćivanje nije dobro. Važno je pristupati Svetoj Čaši smireno, promišljeno i sa čistom savješću.
Zaključak
Božićni post je vrijeme obnove i povratka osnovnim vrijednostima. Nije usmjeren isključivo na hranu, već na srce i misli čovjeka. Umjerenost, poniznost, dobra volja i iskrena želja za promjenom čine suštinu ovog perioda.
Izbjegavanje gordosti, umjerenost u hrani i poštovanje duhovnih pravila pomažu da post postane istinski put ka miru, radosti i dočekivanju Božića sa čistijom dušom i većim razumijevanjem vjere.