Šetala je s Majom kad je ugledala njega — sjedio je na klupi i hranio golubove. Maja je potrčala prema njemu.
— „Tata!“ — viknula je.
Ivan se trgnuo i pogledao djevojčicu koja mu je prilazila. U rukama je držala staru fotografiju. Pogledao je fotografiju, pa Maju. U njenim očima vidio je svoj odraz.
Na trenutak, nešto se promijenilo u njegovom pogledu. Osjetio je toplinu i pripadnost.
— „Nina?“ — izgovorio je tiho.
Povratak uspomena bio je spor, ali srce je odmah prepoznalo kome pripada. Nina mu je pričala o njihovom životu, pokazivala slike i puštala pjesme koje su voljeli. Maja se smijala njegovim nespretnim šalama. Polako se vraćao onaj čovjek kojeg je voljela.
Nisu pokušavali oživjeti prošlost. Gradili su novu, mirniju i zahvalniju priču. Bilo je trenutaka nesigurnosti, ali ljubav ih je uvijek vraćala svjetlu.
Prava ljubav ne nestaje. Ona samo čeka da bude pronađena.
