U Novom Sadu, 1. novembra 2024. godine, dogodila se tragedija koja je potresla cijelu Srbiju.
Na novosadskom željezničkom kolodvoru, prilikom urušavanja nadstrešnice, život su izgubile dvije djevojčice iz Kovilja – sestre Sara (5) i Valentina (9) Firić.
Njihova porodica i zajednica ostali su bez riječi, dok je cijela zemlja ujedinjena u bolu i podršci.
🕯️ Porodica i grad u suzama
Prema dostupnim informacijama, djevojčice su tog dana bile u pratnji djeda, s kojim su krenule na porodično putovanje.
U trenutku nesreće, sve je bilo pitanje sekunde. Spasioci i volonteri učinili su sve da pomognu, ali tragedija se, nažalost, nije mogla spriječiti.
Njihovi najbliži u potpunom su šoku. Majka djevojčica je za medije rekla:
„Nijedna majka ne bi smjela doživjeti ovakav bol. Kuća je prazna bez njihovog smijeha.“
Otac i šira porodica zamolili su javnost za razumijevanje i mir, izražavajući zahvalnost svima koji su im pružili podršku.
🧡 Zajednica koja tuguje i pomaže
Nakon nesreće, Novi Sad je pokazao snagu zajedništva.
Brojni građani, volonteri i humanitarne organizacije uputili su izraze saučešća i podrške porodici.
Pokrenute su i inicijative da se utvrde razlozi urušavanja konstrukcije, kako bi se slične tragedije ubuduće spriječile.
Ova bol nas podsjeća da sigurnost i odgovornost ne smiju imati cijenu — bilo da je riječ o zgradama, mostovima ili željezničkim stanicama, ljudski životi moraju uvijek biti prioritet.
🌹 Sjećanje i molitva
Na dan koji je trebao biti ispunjen dječjim smijehom, porodica se okupila u tišini i molitvi.
Djed, koji je bio s njima u trenutku nesreće, opisan je kao heroj koji ih je do posljednjeg daha štitio u svom naručju.
Njegov čin ljubavi i zaštite zauvijek će ostati u sjećanju svih koji su čuli njihovu priču.
Umjesto svijeća na torti, porodica je 17. novembra upalila svijeće na groblju, jer je tog dana Valentina trebala proslaviti deseti rođendan.
✝️ Poruka nade i poziv na promjene
Ova tragedija nije samo bol jedne porodice – to je opomena svima nama.
Da se podsjetimo koliko su dragocjeni svaki trenutak, svaka riječ i svaki osmijeh.
Da se borimo za sigurnije škole, stanice i ulice – i da nikada ne zaboravimo one koji su nas napustili prerano.
Porodici Firić i svima pogođenima ovom tragedijom želimo Božju snagu, mir i utjehu.
