Nakon skoro dva desetljeća proizvodnje firma u italijanskom vlasništvu, koja je prošle godine bila među deset najvećih izvoznika iz Bosne i Hercegovine, godinu koja je na izmaku počela je prvo neproduženjem nekoliko desetina ugovora na određeno vrijeme. Zatim je proizvodnja ugašena, a radnici dolazili u krug fabrike, vjerujući u njen spas. Sve do ove sedmice.
Firma za proizvodnju silicij-metala Metalleghe Silicon u Jajcu ove je sedmice uručila otkaze za više od stotinu radnika. Gotovo godinu uprava firme i lokalna zajednica tražili su pomoć, upozoravajući da će ih visoka cijena električne energije ugasiti. I ugašena je, a radnici uz otpremnine upućeni na biro za zapošljavanje, o čemu govori prilog FTV-a.
Nakon skoro dva desetljeća proizvodnje firma u italijanskom vlasništvu, koja je prošle godine bila među deset najvećih izvoznika iz Bosne i Hercegovine, godinu koja je na izmaku počela je prvo neproduženjem nekoliko desetina ugovora na određeno vrijeme. Zatim je proizvodnja ugašena, a radnici dolazili u krug fabrike, vjerujući u njen spas. Sve do ove sedmice.
“Sve te mjesece radnicima su isplaćivane plaće iako ništa nismo radili. Poslodavac nije poslovao. Na kraju ove godine i resursi poslodavca su se istrošili, pa je morao povući drastičnu mjeru – dati otkaze svim zaposlenicima”, govori bivši radnik Sanjin Žuna.
“Nešto što je simbol grada, što je radilo i proizvodilo jedno stoljeće, donoseći sigurnost jednom dijelu stanovništva koje se naslanjao na rad ove fabrike – danas ne radi”, ističe Edin Hozan, načelnik Općine Jajce (SDA).
Direktorica firme Jelena Kuridža nije željela pred kameru, pa čak ni o razlozima gašenja proizvodnje, dok je u pisanom odgovoru istakla kako će sva zakonska prava otpuštenih radnika ispoštovati. Prvi čovjek Jajca kaže sve je moglo biti drugačije.
“Možemo govoriti o cijeni električne energije, cijeni proizvoda koji su oni proizvodili itd. Međutim, rekao bih da je stvarni razlog nebriga institucija države, vlasti da pomognu ovakvim privrednim subjektima”, dodaje Hozan.
No, nažalost, nisu. Pa Suad Agić, koji skoro od početka radi u ovoj fabrici i zarađenom plaćom izdržava svoju četvoročlanu porodicu, dok s rješenjem o otkazu čeka da se prijavi na biro za zapošljavanje, ne želi vjerovati da je kraj:
“Nema više posla, zima ide. Šta će biti, ne znamo, ali opet imamo neku nadu.”
“Dalja sudbina je neizvjesna. Imamo sad to primanje sa biroa do nekog narednog posla”, dodaje Žuna.
U ponovno pokretanje proizvodnje želi vjerovati i Marko Glavaš, koji je među malobrojnim radnicima kojima otkaz nije uručen.
“Trenutno je ostala uprava, inžinjeri i administracija i iskreno se nadam i vjerujem da će se iduće godine nešto promijenit, pa da će se stvoriti uvjeti da se ponovo pokrene proizvodnja”, kaže on.
No, gašenjem posljednje tri od pet peći koje je u okviru nekadašnjeg giganta Elektrobosne opsluživalo više od tri hiljade radnika i koji je bio simbol grada gasi se i nada da će proizvodnja ponovo oživjeti.