Jer rat u Ukrajini nije uzrok za postojeći sukob oko budućeg svjetskog poretka, ovaj rat je tek posljedica tog sukoba
Svijet kakav je bio prije rata u Ukrajini – za tim čeznu mnogi u Evropi, u Ukrajini, a i u Rusiji. Kad se iz Kremlja čuje kao da su oni spremni pregovarati o miru, ali to ne uspijeva samo zbog odbijanja Ukrajine i Zapada, onda se obraćaju baš toj čežnji tamošnjih građana: da žive opet u svijetu kakav je bio prije rata, bez smrti i razaranja, bez sankcija i skupog plina i nafte, piše DW.
Ali nikad više neće biti kao prije ovog rata. To će biti tako čak i ako ovog časa zamukne oružje. Jer rat u Ukrajini nije uzrok za postojeći sukob oko budućeg svjetskog poretka, ovaj rat je tek posljedica tog sukoba. Rusija želi uništiti svijet koji se zasniva na zakonu i vrijednostima i to svim sredstvima. A Kina, Iran, Sjeverna Koreja i druge takve zemlje u kojima su te vrijednosti nepoželjne onda i asistiraju Moskvi.
Je li Hitler stao kad je dobio Čehoslovačku?
Zato jer je to tako će i ovaj globalan sukob potrajati. To je neka vrsta neobjavljenog Trećeg svjetskog rata koji Putin i drugi diktatori nameću čovječanstvu – a i vlastitom narodu. Demokratije ne mogu ignorisati taj sukob, ne mogu pobjeći od njega. Kad bi to učinile, posljedica bi bio povratak u barbarstvo, u svijet u kojem se sve svodi na zakon jačeg, a ljudska prava pojedinaca više nemaju nikakvog značaja.
Kad bi Rusija pobijedila u ratu protiv Ukrajine, svoju agresiju bi nastavila negdje drugo: u Moldaviji, u Kazahstanu ili u Bjelorusiji. I Kina bi bila ohrabrena s još više nasilja gušiti one koje misle drugačije i tamošnje manjine: u Hong Kongu, na Tajvanu, na otocima u Južnokineskom moru. I režim u Iranu, ako još uopšte ima nekih obzira prema svom narodu, oni bi nestali, baš kao i prema drugim državama Bliskog i Srednjeg istoka. Dobro je da vrijedi i obrnuto: ako Rusija izgubi ovaj rat, Kina, Iran, Sjeverna Koreja i druge takve države bi trebale postati opreznije.
Naivnost je opasan luksuz
Nije nikakva slučajnost da upravo Iran isporučuje svoje dronove Putinu. Jer režim u Teheranu zna: ni njemu nema budućnosti ako Putin propadne u svojem osvajačkom ratu. Na kraju i zbog sankcija, Iran svoju naftu prije svega prodaje Moskvi i Pekingu. Ako i te mušterije odu, privreda te vjerske diktature će jednostavno eksplodirati. A uspjeh Ukrajine bi dao krila i demonstrantima u Iranu.
Zato što je to tako i jer je sve povezano, Putin ne smije pobijediti. Demokratske zemlje i civiliziran svijet nikad ne smiju pokleknuti pred diktatorima, to smo naučili već i uoči Drugog svjetskog rata. Bez obzira kako okončao rat u Ukrajini, zemljama NATO-a nema druge nego masovno obnoviti svoje arsenale. Evropska unija, SAD, Kanada, Australija, Japan i drugi saveznici više ne mogu priuštiti naivnost čak niti u privrednoj suradnji i dovesti se u potpunu zavisnost u isporuci, sirovinama i za tržište njihovih proizvoda – pa čak i kad je riječ o tako golemoj zemlji kao što je Kina.
Budućnost svih nas
Naravno: Ukrajinci se u prvom redu bore za svoju slobodu, za svoju domovinu i za sigurnost svojih porodica. Ali u svjetlu globalnog sukoba koalicije zla i slobodnog svijeta se bore i za sve one kojima je važna i demokratija i poštivanje ljudskih prava.
Zato Zapad mora dalje podržavati Ukrajinu: novčano, vojno, moralno i politički. Ukrajinci se bore i za mnoge ljude diljem svijeta koji jedva nešto znaju o tom ratu. Jer može li neko ozbiljno pomisliti da Putina ili Sija zaista zanimaju problemi naše čitave planete kao što je zaštita klime? S druge strane, ciljeve UN-a za zaštitu klime je nemoguće postići bez Moskve i Pekinga. Već i zbog toga se Putin mora zaustaviti. Dok je on na vlasti, neće biti mira.
(dnevniavaz)